Nuklearna energija sve je više u središtu pozornosti. Meta je osigurala još jedan udio

Američki div podigao je svoje napore u području umjetne inteligencije na višu razinu nedavnim sklapanjem novih sporazuma s tri energetske tvrtke Vistra, TerraPower i Oklo. Ovaj potez osigurat će opskrbu nuklearnom energijom za visokoučinkovite podatkovne centre, u vezi s čime Meta sve više jača svoje napore, osobito u razvoju superinteligencije. Jedan takav projekt je golemi superklaster Prometheus u saveznoj državi Ohio. Očekuje se da će ove godine ući u pogon, pri čemu će tehnologija biti raspoređena kroz nekoliko manjih podatkovnih zgrada i koristiti se za treniranje naprednih modela. Najnoviji ugovori dodat će 6,6 gigavata električne energije energetskom sustavu tijekom sljedećeg desetljeća, što bi značilo struju za približno tri četvrtine milijuna kućanstava. Meta već dugo gradi svoju infrastrukturu te je uspjela potpisati sličan ugovor, u trajanju do 20 godina, već prošlog ljeta. Ugovorni partner Constellation Energy počet će tvrtku opskrbljivati električnom energijom iz nuklearne elektrane u Illinoisu počevši od sljedeće godine.

Big Tech i nuklearna energija

Meta nije jedina, a njezine odluke uklapaju se u širi trend osiguravanja nuklearne energije kao pogonske energije umjetne inteligencije. Tehnološki lider Microsoft potpisao je sporazum s Constellation Energy koji će podržati oživljavanje kontroverzne nuklearne elektrane Three Mile Island. U međuvremenu, Google će, osim ulaganja u razvoj malih modularnih reaktora, financirati i tvrtku Elementl Power u razvoju tri lokacije, od kojih bi svaka trebala proizvoditi 600 megavata električne energije. Google će također imati mogućnost njihove kupnje. Mali modularni reaktori privukli su i Amazon, konkretno njegov odjel Amazon Web Services. Čelnici tvrtki slažu se da je nuklearna energija nužna za brzi razvoj umjetne inteligencije i za zadovoljavanje njezinih potreba. Gledajući procjene potrošnje energije, primjerice, Goldman Sachs očekuje da će do kraja desetljeća podatkovni centri „doprinijeti” s 8% ukupne potražnje u SAD-u. Trenutačno ta brojka iznosi 3%. Drugačiju perspektivu ponudio je Rystad Energy, koji očekuje potražnju na razini potrošnje Turske, što je oko 290 teravat-sati.

Milijarde u energiju

Umjetna inteligencija posljednjih je godina doživjela procvat, a ulaganja u nju već se mjere desecima milijardi dolara. Sama Meta planira do 2028. uložiti ukupno 600 milijardi, dok bi prema portalu Investing u sektor samo ove godine trebalo pritjecati oko 500 milijardi USD od drugih igrača poput Microsofta, Amazona, Alphabeta, kao i Oraclea i CoreWeavea. Moody’s očekuje da će, uz banke, u tim ulaganjima sudjelovati i investitori putem vrijednosnih papira poduprtih različitim oblicima.

Stare elektrane kao nove prilike?

Obnovljeni interes za nuklearnu energiju otvara vrata i samom sektoru, koji je prije nekoliko godina pao u drugi plan u korist prirodnog plina. Zahtjevi se mijenjaju, a već izgrađene nuklearne elektrane stoga su ekonomičnija odluka, jer je njihova kapitalna intenzivnost znatno niža od izgradnje novih reaktora. Tome dodatno pridonose ugovori s tehnološkim liderima, kao što je slučaj s Three Mile Islandom ili elektranom Duane Arnold pod vodstvom NextEra-e, koja prema CNBC-u vjeruje da će zahvaljujući procvatu brzo moći pronaći partnere za suradnju. Za sada se situacija čini povoljnom za sektor, što bi se moglo odraziti i na burzama, a pojedine bi tvrtke mogle postati zanimljiv dodatak portfeljima.[1]

Stare zabrinutosti nisu nestale

Osim potpore privatnog sektora, nuklearna energija ima potporu i unutar vlade, budući da Donald Trump, prema CNBC-u, otvoreno iznosi stav da proizvodnju u SAD-u treba povećati. Iako sve može izgledati kao dobro rješenje, ovaj izvor energije ima svoje zamke. Prije svega, to je ideja koja mnogim laicima pada na pamet kada se spomenu nuklearne elektrane — nesreće koje su u prošlosti prouzročile golemu štetu. Druga prepreka je zbrinjavanje otpada, koji ostaje radioaktivan mnogo desetljeća. U SAD-u trenutačno postoji samo privremeno rješenje, naime skladištenje u blizini elektrana, što je dugoročno neučinkovito, ekološki rizično i skupo. Trajno rješenje još uvijek nije na vidiku, a spremnost da se ova situacija promijeni slaba je. Mali modularni reaktori predstavljaju se kao dobra „zamjena” za velike elektrane i mogli bi koristiti reciklirano istrošeno gorivo. Njihov je razvoj također još uvijek „u povojima”, pri čemu su trenutačno u pogonu samo dva takva modula, i to u Kini i Rusiji. Prema izjavi bivše predsjednice američke Komisije za nuklearnu regulaciju za BBC, većina modula je tek teorijska i nije čak ni u fazi testiranja.[2]

[1, 2] Izjave usmjerene prema budućnosti temelje se na pretpostavkama i trenutačnim očekivanjima koja mogu biti netočna ili na trenutačnom gospodarskom okruženju, koje se može promijeniti. Takve izjave nisu jamstvo budućih rezultata. One uključuju rizike i druge neizvjesnosti koje je teško predvidjeti. Stvarni rezultati mogu se bitno razlikovati od onih izraženih ili impliciranih u bilo kojim izjavama usmjerenima prema budućnosti.